Neurološka klinika Beograd
Evocirani potencijali (srpski: izazvani odgovor) predstavljaju “porodicu” neurofizioloških metoda koje se beleže na sličan način. Stimulacija svakog od naših čula pojedinačno (dodira, vida, sluha) na osnovu “putovanja” nervnih impulsa uzrokuje reakciju (odgovor) određenog dela nervnog sistema, i to najčešće jedan za drugim kroz nekoliko nivoa (npr. periferni nerv – kičmena moždina – delovi mozga).
Počnimo primerom, podražaj osećaja (i funkcije) dubokog dodira na ruci kao posledicu ima aktivaciju temenog režnja velikog mozga. Ukoliko takvu aktivnost zabeležimo putem elektroda (istovetne kao za EEG), dobijamo informaciju o očuvanosti svih nervnih puteva, takoreći “od malog prsta do mozga”.
Ovakav pristup je danas moguć praktično za sve nervne puteve koji započinju na “periferiji” da bi nervni impulsi posle “doputovali” do mozga. Ipak, u praktične svrhe najveća upotrebna vrednost nađena je za primene opisane u nastavku.
Izazivanjem snažnog magnetnog polja iznad dela velikog mozga odgovornog za vršenje pokreta (ovo je bezbolno i bezbedno), moguće je proveriti i očuvanost nervnih puteva koji “prenose” informacije o pokretu. Prosečno trajanje pregleda 45 minuta.
Stimulacija se vrši veoma blagom električnom stimulacijom u predelu ručnog ili skočnog zgloba, uz beleženje električne aktivnosti iznad određenih delova kičmenog stuba i temenog dela kore velikog mozga; poseban značaj u dijagnostici oboljenja kičmene moždine; prosečno trajanje pregleda 45 minuta.
Vizuelni evocirani potencijali (VEP) – stimulacija se vrši prikazivanjem posebnih obrazaca na računaru postavljenom ispred pacijenta, uz beleženje električne aktivnosti iznad potiljačnog dela kore velikog mozga; poseban značaj u dijagnostici multiple skleroze; prosečno trajanje pregleda 30 minuta.
Na ovom mestu ćete sresti eksperta za poremećaje pokreta prof Ilića, koji ima iskustvo duže od 30 godina u dijagnostici i lečenju ovih problema.
Zajedno sa timom, ovde ćete pronaći neophodno iskustvo i fokus, neophodne za uspešno i brzo postavljanje dijagnoze u najranijim fazama bolesti.
Lečenje je uspešno ukoliko se pacijent usmerava na složene i višestrane mogućnosti lečenja, u kojima su pored lekova od posebnog značaja i psihološka podrška, režim fizičkih aktivnosti i ishrane.
Pro-aktivno lečenje presudno je za dugoročni uspeh održavajući pacijenta u stanju najbolje funkcionalnosti.
Lečenje koje se sprovodi tek nakon što se stanje pacijenta pogorša (tzv. re-aktivno lečenje) vodi ka većem broju komplikacija i niskim stepenom funkcionalih sposobnosti.